Magdalena i Radovan Nešić

Vlasnici, Fitomarket Lajkovac 

1. Šta je potrebno za uspeh u Srbiji sa trenutnim stanjem na tržištu rada?

Mladi i svi ostali koji pokrenu sopstveni posao moraju da budu spremni na veliki rad bez garancije da će uspeti da održe biznis, konstantno da uče i da se usavršavaju (ko nije spreman da uči bolje je da ne pokreće nikakav posao), u početku na rad subotom i nedeljom, praznikom, rad mnogo duži od 8h dnevno, učenje poslovnih veština koje se ne uče u školi (prvenstveno veštine kao što su prodaja, upravljanje finansijama i porezima, marketing, komunikacija u biznisu, liderstvo, emocionalna inteligencija i mnoge druge…). Moraju biti spremni da greše i to brzo da greše i da nauče lekcije iz tih grešaka koje će primeniti u daljem radu, da preuzimaju proračunati rizik u poslovanju, izađu iz svoje zone komfora i „napadaju“ svoje probleme umesto da problemi napadaju njih. 

Rad u privatnom poslu nije pravolinijski već postoji mnogo zastoja, skretanja sa puta i učenja dok se ne dođe na pravi put (u startu i ne znate koji je pravi put, postoji samo vizija ka kojoj se svakodnevno ide sa onim što se ima.) Čak iako se ne uspe iz prvog puta, potrebno je uvideti greške i pokušati drugi, treći, četvrti put dok se ne uspe u svojoj nameri. Moramo da shvatimo da je vreme radnog veka za jednu firmu prošlost, da penzija više nije sigurna beneficija, da moramo da gledamo svoja posla i da se ne oslanjamo ni na roditelje, ni na rođake iz inostranstva, niti na državu.

Ono što država može i mora da uradi je sledeće:

  1. Da prestane sa subvencijama tzv. „stranih investitora“ sa ogromnim iznosima po jednom radnom mestu, najčešće sa vrlo niskim primanjima u tzv. „šrafciger industriji“ i da ta sredstva preusmeri u razvoj domaćih preduzetnika, mikro, malih i srednjih preduzeća koja su srce ekonomskog razvoja u svakoj tržišno orijentisanoj privredi. Strani investitori će biti u Srbiji samo dok bude državnih subvencija, a kad te subvencije prestanu otići će odavde ostavljajući ogroman broj nezaposlenih.
  2. Da se pod hitno zaustavi ili u početku ublaži odliv mladih u inostranstvo, najboljima da se prepuste pozicije u državnim preduzećima da pokažu svoje mogućnosti i potencijal, da na ključnim pozicijama ne sede partijski mediokriteti već oni koji su spremni da rade, da postižu rezultate i da budu prepoznati i priznati u svojim branšama jer novac nije uvek najvažniji motiv za rad iako je za današnji život od esencijalnog značaja.
  3. Da se donese strategija privrednog razvoja sa instrumentima koji će da sprovode tu strategiju uz aktivnu pomoć države domaćim firmama, a ne strancima jer od toga će korist biti višestruka i za radnike, domaće firme i samu državu.
  4. Da se formiraju domaće banke i one koje su domaće da to i ostanu i da se donese strategija kreditiranja i kontrole domaćih firmi čime bi se omogućio mnogo brži razvoj domaće ekonomije, početnicima u poslovanju omogućiti dostupnije kreditne linije sa grejs periodima, da se obezbede mentori i obuke ili da država subvencioniše iste za početnike u poslovanju kao i za firme koje uspešno posluju jer saveti takvih ljudi često budu vredniji od iznosa novca koji je na raspolaganju za ulaganje u početak posla.
  5. Da se donese nacionalna strategija za razvoj sela i poljoprivrede (i to ne samo na papiru nego da se krene u realizaciju iste). Poljoprivreda je posle IT industrije naša druga izvozna grana (ne računajući Železaru Smederevo i Fiat Kragujevac koji se veštački održavaju u životu). Mladima omogućiti da pod povoljnim uslovima kupe ili iznajme zemlju, specijalizovane mašine za preradu voća, povrća, žitarica u više nivoe obrade, da se stvori kvalitet, kvantitet i kontinuitet u proizvodnji, da se podigne stočni fond, da država pomogne da se stvori tržište za plasman gotovih proizvoda u inostranstvo, da se omogući poljoprivrednicima da kupuju dizel gorivo bez akciza i povećaju subvencije po ha, stočnog grlu, zasađenoj voćki, predatom litru mleka jer samo tako mogu opstati na tržištu a i Srbija sa njima. Malinarima omogućiti fer i korektnu tržišnu utakmicu i sprečiti formirane monopole za otkup i dalji plasman maline preko hladnjača.
    Ovo su samo neke od stvari iz naše struke koje mogu da se primene i čiji bi rezultati bili nemerljivi kada bi se zaista i primenili- nezaposlenost bi pala na minimum ako bi uopšte bilo nezaposlenih, radnici bi dobili priliku da rade i zarade, firme bi dobile priliku za prodaju i plasman svojih proizvoda u zemlji i inostranstvu, državni budžet bi se punio od uplaćenih poreza, doprinosa, pdv-a, povećala bi se potrošnja što bi dodatno ubrzalo razvoj privrede. Ovo nije nikakva naučna fantastika, potrebna je samo volja da se neke stvari promene ali na žalost, nama ta volja često nedostaje za ključne stvari.

2. Kako primenjujete stečeno znanje?

Nas dvoje stalno čitamo, učimo na netu, posećujemo seminare i obuke shodno trenutnim finansijskim mogućnostima. Od onoga što naučimo primenimo što smatramo da će nam koristiti u našemu poslu i ličnom razvoju. Nekada pogrešimo, naučimo iz te greške i nastavimo dalje, grešku ne doživljavamo kao nešto loše već kao priliku da se razvijamo i rastemo zajedno sa našim poslom. Trudimo se da preuzmemo proračunati rizik pa i ako pogrešimo da ta greška ne bude katastrofalna i da nam ugrozi poslovanje i uopšte opstanak posla.

3. Na koji način su Vam pomogle naše mentorske obuke?

Što se tiče primene znanja sa obuka koje smo pohađali, najveća vrednost koju smo dobili je da smo primenjujući ono što smo naučili znali gde da potražimo odgovore na pitanja na koja ranije nismo imali odgovor. U našem slučaju je to konkretno značilo da smo pohađali obuku za „Upravljanje finansijama za početnike u poslovanju“, neke stvari nakon obuke su dobile novo značenje a za neke smo imali i nova pitanja na koja je trebalo naći nove odgovore. U prošloj godini smo kupili softverski program za upravljanje maloprodajom na osnovu kojeg možemo sami da analiziramo naš posao, (konkretno bilans stanja i bilans uspeha o kojima smo učili na obuci) i na osnovu podataka koje dobijemo iz programa možemo da donosimo bolje odluke koje se tiču finansija i poslovanja uopšte. Na taj način možemo da postignemo više sa manje sredstava, bolje kontrolišemo troškove, poreze, znamo koliko smemo da se zadužimo i tako dalje..

4. Motivaciona poruka za kraj bazirana na vašem pređašnjem iskustvu:

Svakome ko se razmišlja da pokrene sopstveni posao rekli bi da krene u akciju jer akcija stvara momentum koji stvara nepredviđene mogućnosti.